Crnogorska ekonomija je na staklenim nogama, spoljnotrgovinska razmjena je u konstantnom deficitu sa šest puta većim uvozom u odnosu na izvoz. U takvoj situaciji značaj strateških grana privrede poput turizma dodatno dobija za značaju i sasvim je realno očekivati da će vlada i resorna ministarstva uraditi više od onoga što trenutno rade kako bi pomogli razvoj ove privredne grane. Rapidna saturacija prihoda u prošloj godini primorala je najveći dio privrednika u sektoru turizma da posegnu za kreditnim aranžmanima kako bi nadomjestili deficit u prihodima. Uz sva ograničenja koja donosi turizam u toku korona pandemije od države se, ipak, očekivala značajno veća angažovnost u pripremi turističke sezone privrednicima. Ako je orjentacija aktuelne vlasti na region najveći domet ekspetskih znanja onda smo svi u problemu zbog onoga što nas očekuje u nastavku godine kad se utvrde efeketi sezone i dugovi dođu na naplatu. Haotična politika u izboru i primjeni epidemioloških mjera više odmaže nego što pomaže. Uz sve nelogičnosti u donošenju epidemioloških mjera kojima su ugostitelji stavljeni pred svršen čin a država se prema njima ophodi kao da je riječ o marginalnoj skupini a ne o sektoru koji zapošljava desetine hiljada najvrjednijih ljudi koji značajno učestvuju u BDP-u i zaposlenosti. Upravo to bi trebala biti osnovna misao planerima mjera kad donose odluke od koih zavisi rad ugostiteljskih objekata.