Liberalna partija Crne Gore će podnijeti tužbu za naknadu štete Ustavnom sudu protiv pojedinih medija u našoj državi zbog ogromne štete koju nam nanose diskriminišući nas u odnosu na druge političke partije, duži vremenski period. Tužba će biti podnijeta na osnovu člana 8. Ustava Crne Gore koji se tiče zabrane diskriminacije,kao i člana 51. koji se tiče pristupa informaciji.

Liberalna partija, kao politička partija koja je registovana u Crnoj Gori prije 8 godina, koja je članica više međunarodnih liberalnih organizacija, prije svih Liberalne internacionale i LIBSEEN-a, ima odbornike u gotovo svim većim gradovima naše zemlje i dio je koalicione vlasti u Glavnom gradu Podgorici i Kotoru neće više trpjeti svojevrsnu izolaciju nametnutu od pojedinih medija, kako privatnih tako i državnih, zbog favorizovanja svojih partija. Nažalost, došli smo do toga da je medijsko  stanje u Crnoj Gori, što se tiče liberala vjerovatno gore nego početkom devedesetih godina prošlog vijeka, s tim što su nas tada državni mediji satanizovali a sada nas pojedini, uglavnom privatni, ignorišu. Kap koja je prelila čašu je nedavno završena Prva Međunarodna konferencija liberala održana u Crnoj Gori, nesumnjivo značajan događaj za našu zemlju, pod pokroviteljstvom evropske liberalne porodice, koja je okupila Predsjednike i predstavnike liberalnih partija gotovo svih zemalja Jugoistočne Evrope i Holandije, povodom koje su održane dvije press konferencije i poslato više saopštenja, ali sve uzalud, dobar dio kontrolisanih medija o tome ni riječ ni glas. Naravno, ne propuštaju da o svojim političkim favoritima, od kojih pojedini nikada nijesu ni ušli u političku arenu, izvijeste i kada odu u zahod.

Namjera pojedinih  medija da nas marginalizuju, naravno sa jasnim motivom da svoje političke  partije do maksimuma favorizuju neće proći jer su se liberali pokazali izuzetno žilavim i u težim vremenima, ali se pitamo što rade regulatorna novinska tijela, iako znamo da svaki medij ili grupa medija u našoj državi ima svoje samoregulatorno tijelo.

Čekat ćemo izvjesno vrijeme presudu Ustavnog suda a onda se obratiti sa tužbom Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu protiv države Crne Gore, zbog ograničenja u izražavanju mišljenja ili saopštavanja ili primanja informacija i kršenja Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno dopuštanja totalnog haosa u crnogorskom novinarstvu, što nema veze sa  čl. 49 Ustava Crne Gore koji se tiče slobode štampe.

Takođe ćemo upoznati sa medijskom situacijom u Crnoj Gori i Asocijaciju liberalnih demokrata Evrope (treću po snazi političku grupaciju u Evropskom Parlamentu) koja je najavila za polovinu septembra održavanje Konferencije liberala u Crnoj Gori u suorganizaciji sa Liberalnom partijom, ali postavlja se veliko pitanje dali ta Konferencija ima smisla u ovakvim neuslovima, uz poštovanje prema pojedinim medijima koji svoj posao obavljaju profesionalno. Uglavnom, liberali koji su započeli prije pune 22 godine proces demokratizacije i obnove državnosti Crne Gore se nalaze na istom mjestu sa kojega su krenuli a Crna Gora medijski još zarobljenija, ali u potpuno drugačijem pakovanju. Nije nam drago da se bavimo sami sobom umjesto veoma lošom socijalno-ekonomskom situacijom, organizovanim kriminalim, korupcijom, nepotizmom i ostalim devijacijama kojih imamo na pretek, ali najavljene tužbe su jedino što nam je preostalo u započetom ratu najvećih crnogorskih familija, sa svim svojim finansijsko-medijskim i političkim divizijama,koje su stekli na problematičan način a koji će se tek razbuktati kako se približavaju parlamentarni, predsjednički i lokalni izbori.

S toga, pozivam liberale da ne nasijedaju beskonačnim manipulacijama, pozivam ih  na jedinstvo i srčanu borbu u užasnim uslovima, jer ako se mi kao jedini iskonski borci za demokratsku i nezavisnu Crnu Goru ne vratimo na skorašnjim izborima u državni Parlament, postavlja se pitanje i samog opstanka naše države u dužem vremenskom periodu.

 

Predsjednik

Andrija Popović

Građani i građanke Crne Gore čekaju dan kada će krenuti ka društvu u kojem će rezultati njihova života biti primjereni njihovim talentima i naporima bez straha od siromaštva, gladi i nesigurnosti. U proteklih 22 godine tranzicionog procesa dok je većina drugih evropskih, ali  i bivših socijalističkih zemalja nadomak ovom cilju, mi  još uvijek nismo poodmakli. Naši rezultati koje ostvarujemo kao društvo nameću nam potrebu da odgovorimo na jedno osnovno pitanje - ko i zašto nema interes da Crna Gora postane stabilno i prosperitetno društvo, u kojem vladaju principi  jednakosti i solidarnosti, demokratije i vladavine pravde. Za nas odgovor nije nepoznanica. Glavni kočničari jesu oni pojedinci i skupine iz vlasti koji zloupotrebljavaju proces tranzicije kako bi za sebe i ljude bliske njima pribavili bogatstvo koje se na početku tranzicionog procesa nalazilo u državnom vlasništvu.

Nama je jasno da tranzicija naše države nije započeta u uvjerenju da demokratske vladine institucije mogu na najbolji način doprinijeti razvitku opštog dobra i blagostanja svih nas. Takođe, nama je jasno da političku i ekonomsku tranziciju u Crnoj Gori nisu započeli ljudi i političke stranke koji su bili inspirisani Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim zakonima o građanskim političkim ,  ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Argumente za ovakve naše stavove ne nalazimo u činjenici da su ljudi koji su stali na čelo nazovimo  tadašnjih demokratskih promjena, umjesto jednakosti i pravde, građanstvu donijeli strah i rat. Takođe, argumente za naše stavove ne nalazimo u činjenici da tokom cijelog procesa dvadesetdvogodišnje tranzicije isti ljudi sve vrijeme praktično  zajedno rade i zajedno se dogovaraju kako za sebe ostvariti najbolji mogući rezultat bez obzira koje posljedice toga plana trebaju trpjeti građani i građanke. Mi danas pronalazimo argumente za našu tvrdnju u činjenici da danas, dvadesetdvije godine nakon početka tranzicije, živimo u zemlji u kojoj građanstvu, bez obzira da li živjelo u većem ili manjem gradu, na jugu ili sjeveru zemlje, nisu ostvariva osnovna prava koja su garantovana međunarodnim zakonima i Ustavom Crne Gore

Već više od dvadesetdvije godine građani i građanke Crne Gore čekaju kada će doći obećane promjene u kojima će svakome biti garantovana ne najveća moguća prava, već  za demokratsku zemlju minimalno potrebni nivo političkih, građanskih, ekonomskih i socijalnih prava. Ova prava jedino u našoj zemlji nije moguće objektivno ostvariti. Danas je svima jasno da su većini nas ova prava uskraćena, jer bi njihovo poštovanje značilo smanjivanje gomile bogatstva koje odlazi u privatne ruke one skupine koja je započela tranziciju i koja i danas javna dobra koristi za vlastite interese.

                                                                               Predsjednik Liberalne partije Crne Gore

                                                                                          Andrija Popović